Jež je bilo koji špinatni sisar iz poddružine Erinaceinae, u porodici eulipotyphlan Erinaceidae. Postoji sedamnaest vrsta ježa u pet rodova, a nalaze se kroz dijelove Europe, Azije i Afrike te na Novom Zelandu unošenjem. Nema živica rođenih u Australiji, niti žive vrste porijeklom iz Amerike (izumrli rod Amphechinus nekad je bio prisutan u Sjevernoj Americi). Ježevi dijele daleke starosjedioce sa šljamama (obitelj Soricidae), s tim da su teretane možda posrednička veza, a malo su se promijenile u posljednjih 15 milijuna godina. Kao i mnogi prvi sisari, prilagodili su se noćnom načinu života. Zaštita šljokica šiljasto podsjeća na onu nepovezanu divokozu, što su glodari, i ehidne, vrstu monotreme.

Ime ježik ušlo je u upotrebu oko 1450. godine, a dolazi od srednje engleskog heyghogea, od heyg, hegge ("hedge"), jer često posjeduje živice i hoge, hogge ("hog"), iz svoje svinjske njuške. Ostala imena su jež, jež i svinja. Skupna imenica za grupu ježeva je niz.

Ježeve je lako prepoznati po bodljicama, koje su šuplje dlake stvrdnute keratinom. Njihove bodlje nisu otrovne ili bodljikave i za razliku od perjanice divokoze, ne odvajaju se lako sa svojih tijela. Međutim, bodlje nezrele životinje obično ispadaju jer su zamijenjene odraslim bodljima. To se naziva "quilling". Bodlje se takođe mogu otpustiti kada je životinja bolesna ili pod velikim stresom.

Odbrana koju posjeduju sve vrste ježa je sposobnost da se kotrlja u tijesnu kuglu, zbog čega sve bodlje usmjeravaju prema van. Leđa ježa sadrže dva velika mišića koja kontroliraju položaj pera. Kad se stvorenje uvalja u kuglu, perje na leđima štite zategnuto lice, stopala i trbuh koji se ne gube. Budući da učinkovitost ove strategije ovisi o broju bodlji, neki pustinjski ježevi koji su se razvili da nose manju težinu češće bježe ili čak napadaju, udarajući uljeza sa bodljima; valjanje u šiljastu kuglu za te vrste je posljednje sredstvo. Različite su vrste plijen različitim grabežljivcima: dok su šumski ježevi plijen prvenstveno pticama (posebno sovama) i divljinama, manje vrste poput ježa koji su dugo uši pretvaraju se lisice, vukovi i mungosi.

Ježevi su uglavnom noćni, mada neke vrste mogu biti aktivne i tokom dana. Ježevi veliki dio dana spavaju pod grmljem, travom, stijenama ili najčešće u gomilama kopanim u zemlji, s različitim navikama među vrstama. Svi divlji ježevi mogu prezimiti u stanju hibernacije, mada to ne čine svi, ovisno o temperaturi, vrstama i obilju hrane.

Na ovoj stranici možete preuzeti besplatne PNG slike: Jež PNG slike besplatno preuzimanje